O tvom bogu znam samo
da je praotac svih bogova
što prođoše kanjonom
moje duše.
Onim, što ostadoše,
umjesto molitvom,
obraćam se pjesmom.
Svetom.
Zapalim svijeću,
dok mrtvi pričaju.
Dok traju suše.
Dok se mostovi stihijom ruše.
Dok na prozoru cvjetaju kristalne ruže,
a na psihi iza vrata mirišu dunje
uz koje sam rasla.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!