Dragi moj, mili
Nema više mosta sa kojeg čovjek
Ne bi skočio
Zabetonirana su korita naših rijeka
I beton arminiran korijenjem
Što ga krv pusti
Bez razloga puštena
Nepremošćena
Naši mostovi, tužni moj
Ne spajaju više ljude
Tek obale drže na odmaku
Da ne progutaju jedna drugu
Kad ljudi ljudima srušiše mostove
U njihovim srcima
Ljudi su mostove u svojim srcima srušili
Ljudima
Evo me na obali, lijepi moj
Obali našoj rijeke naše
Mostova koji se ne prelaze
Slutim, šapatom ucviljenog vazduha
U obalama što se ne nalaze
Nekad smo slušali klokot
Brzaka pod stopalima njenim
I išli sredinom džade
Nadali se Raju
Mostovima da nas spajaju
I da se izgubimo k'o djeca u igri
Tražeći onaj sa kojeg bi skočili
Dragi moj, neodbranjeni
Nema više mosta
Sa kojeg čovjek ne bi skočio
Nijedan pad više nije let
Ni smrt više ne spaja živote
Nema više, dobri moj
Bila srca u mraku kamena
Nema više mosta
Poslano:
21. 01. 2012 ob 10:41
Spremenjeno:
21. 01. 2012 ob 10:43
Rekla bom takole: prepričljivo, z veliko mere občutka, da ne bi nekdo ali kdo naredil napačnega koraka. Nekako se mi je ponudila vzporednica z ljudmi, ki z besedami skušajo odvrniti nekoga, ki hoče oz. želi narediti kakšno neumnost. In ti to dobro znaš:), čeprav v pesmi govoriš malce drugače, bi rekla malce politično obarvano, a le kot začimba. Ta, moj na več načinov me je privedel to tega, mili moj, dragi moj etc. . No, to je moja interpretejšen:))
lp, ajda
http://www.mudremisli.com/2009/10/dragi-moj-zijo/
"Treba skočiti na beton. Drugačije bi čovjek mogao ostati živ." - Branko Ćopič
Bora Čorba je rekao, "Kada je Branku bilo dosta on je skočio sa savskog mosta.", na beton.
A tvoja interpretacija je naravno tačna.
pozdrav
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Edin
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!