oko okuka, iznad ceste, pod desni,
u noge, pred ruke, za zrak međ' plijesni,
na dugo visočje, u usku dubinu,
na travnatu pustu, u rodnu davninu,
u predgrađe bez veza, k praznini mira,
pred pjege sobe, do gorećih papira,
nad hramove zlobe, pod uruške zida,
za suhe grobove, ognje iznad brida,
na grude stijena, u truli drob šupa,
u jezgre posljedica suvišnih rupa...
...
Pod mikroskop nule, u deku večeri
(najbliže  jutru, kad isplivam sa dna),
iz klora u bazenu, iz čajne vode
u hladnom se naručju probijam do sna.
 

Jure Drljepan (JUR)