dok je hereja slikao
klemestrino koljeno
njena noga bješe
uzdignuta na stolicu
i on se zapita
gdje se završava taj
bjeličasti luk
kojeg je sve više
zatezala prstima
svoje desne ruke
spuštenim na vezice
crvene cipele
i grč postajaše
sve jači i jači
dok napokon
u grudima
kratko
svirajući
za klavirom
zimsku sonatu
nije osjetio
da mu je klemestra
živo vadila srce
nedižući pogled
sa platna on joj reče
eto, sada i sama znaš
da umrijeću
kad odeš od mene
Poslano:
07. 01. 2012 ob 19:34
Spremenjeno:
07. 01. 2012 ob 19:41
hvala platanas, zauvek tvoja, čast mi je i radost
Poslano:
07. 01. 2012 ob 19:42
Spremenjeno:
07. 01. 2012 ob 19:42
Hvala Tebi :)
hvala ruj, čast mi je i radost
hvala Danja, čast mi je i radost
hvala deborah, čast mi je i radost
hvala DUSANNE, ob potoku, Karmen, Đorđe, čast mi je i radost
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Mensur Ćatić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!