Leš Na Obali
Naplavilo me more
i sad ležim tu.
Moje mrtve oči vide
crnu pučinu.
Sunca nema, svuda tama,
samo mjesec sja.
Otkada sam tako sama,
bjela, ledena?
More više nije plavo,
gdje su valovi?
Zašto sivo, tamno šapće:
"Više Nisi ti ..."
Borovi mi ne mirišu,
težak je taj zrak,
Vjetra nema, sve je tiho.
Svuda samo mrak.
Vratit će ti mene more,
pošto ono zna,
da sam samo htjela biti
tvoja jedina.
Zato nemoj da me tražiš.
Doći ču ti ja,
a dok opet ne oživim ...
Uzmi me iz sna.
i sad ležim tu.
Moje mrtve oči vide
crnu pučinu.
Sunca nema, svuda tama,
samo mjesec sja.
Otkada sam tako sama,
bjela, ledena?
More više nije plavo,
gdje su valovi?
Zašto sivo, tamno šapće:
"Više Nisi ti ..."
Borovi mi ne mirišu,
težak je taj zrak,
Vjetra nema, sve je tiho.
Svuda samo mrak.
Vratit će ti mene more,
pošto ono zna,
da sam samo htjela biti
tvoja jedina.
Zato nemoj da me tražiš.
Doći ču ti ja,
a dok opet ne oživim ...
Uzmi me iz sna.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Lidija Brezavšček - kočijaž (urednica)
- 31. 05. 2008 ob 21:56
- Prebrano 818 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 288
- Število ocen: 12
