hvala deborah, čast mi je i radost

hvala Matjaž, okto, čast mi je i radost

hvala ruj, platanas, Danja, Srečko, hvala svima, čast mi je i radost

hvala ob potoku, čast mi je i radost

Da ,čitala sam ovu pesmu već na fb-u , i tada sam je  ocenila jako visoko ( doduše  u sebi)ali naknadna polemika   jednog  tvog uvaženog kolege  nije mi se dopala,  mada   poštujem sve različitosti mišljenja. Ovog ću puta  na glas reći ,ono što nisam tada  u komentaru: Bravo Mensure!

Gotovo sve što pročitam od Tebe,a mislim da  dobro  poznajem Tvoje autorstvo ,  jako me "dira" , zapravo  proživljavanje i  prožimanje je   bolje  objašnjenje .

Lično mislim da  je  Tvoja poezija   poezija za udženike.

Veliki  pozdrav.

Ne procitah dugo  ovako snaznu pjesmu koja je izbrisala granicu izmedju ovostranosti i onostranosti...ovo sa sjenkom je fantazija, a o slikama  da ne govorim....zamisljam cednog, zanesenog djecaka, kao iz onih western  filmova, ili filmova sa sjevera, tu drvenu terasu i trgovinicu,  i jedru, naocitu,   plavokosu trgovkinju koja zaokuplja mastu  tog cednog djecaka....tako toplo, iskreno,  sa puno emocija i  snazno, dojmljivo i dubokosmisleno je ovo napisano....moje iskreno divljenje i postovanje, Pjesnice! Ne volim cjepkati pjesme, uzimati  najbolje dijelove, jer ova pjesma je cijela sjajna, vrhunski napisana, no ovaj dio  je tako originalan, tako jak, tako "udara" da ne  mogu da ga ne izdvojim...da li je plakala sjenka ili covjek, jer sjenka je  ostala  neoprezom gospodje Larsen u trgovini zakljucana i djecak sada  gleda svoju sjenku i place, zapravo place sjenka, ona ista koja se nije  jucer mogla vratiti kuci, koja je zapravo tu uvijek, ako ne fizicki onda u mislima, place zapravo djecak....ne umijem potpuno objasniti osjecaj koji me prozima citajuci ovu pjesmu, narocito ovaj dio, ali jure slike i misli kroz glavu stotinu na sat, naprosto fantazija....

ja ne znam, ne mogu da se sjetim
i jučer se nisam znao vratiti kući
jer ste moju sjenu tu kod prozora
neoprezno zaključali u vašoj radnji
i sve vrijeme je neki čovjek
stojeći na trijemu tiho plakao
dok vas nije bilo tu

bravo, bravo, bravo!!!!

hvala Katarina, Danja,Igore, JUR, Ana, zauvek tvoja, Lea, Marko, hvala svima na divnim, divnim komentarima, na divnom čitanju, čast mi je i radost