Bez daha, željo,

prozore tajni raskrilim,

ne bih li te u zaranke

svetlonošom

nazivala!

Ustrčala,

vedricu svežih odraza

žednom,

ti prinosim!

Vidicima ti se razlivam

nedoume bistrim

i razljućene prohteve

uzmacima mirim!

Iz straha, željo,

od dubine

poricanja

obličje svoje

trajanjem prikrivam!

Grlim ti uzdahe

osmehom!

Mirisom dalekih obala

zavodim!

Pred olujnom zbiljom

u nedra savijam!

A strepim, željo,

strepim bez glasa,

od skorog svitanja

od tvoga buđenja

I tvojih pitanja!

AleksandraP