Nit ,
tanušna nit ti si,
upletena od mojih uzdaha ,
željama obojena,
sreću sam
tobom
kao ularom vezala
da mi sa pasišta ne uzmakne...
Kamen si,
najteži kamen na mojoj ogrlici,
saplitaš sa carskog puta
tudjim srećama
izgažen...
I bol si
i uzdah
i noć
i svitanje
i dašak vetra u sumrak
i ...
Sve si,
sve si
a da te čak nisam ni pozvala
da sve postaneš....
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: AleksandraP
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!