NEBO
smračio se neodzivom
neosetom ojutri se
pa otpusti obe ruke
sa razdušjem da polete
u okrilje svoje pusto
namćor nebo
nećkalicu
užagrenu
nesvodjenu
da saplete...
da se s njime
opepeli
i preboji
i prekori
milosnilo pa zlosnilo
čudodelno...
da sa njime obnevidi
u inatu pozavidi
da se sruči
i odruči
na raskršću
pepelištu
da se vija
i dovija
beznadicom obavija...
da ga ljubi
nedoljubi
da ga boli
nepreboli...
AleksandraP

Napisal/a: AleksandraP
Pesmi
- 07. 12. 2011 ob 10:27
- Prebrano 864 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 362.25
