Forum

Mayamaya: PREPIH

PREPIH

Vsa okna, vrata

bom odprla.

Slekla obleko

narejene brezbrižnosti.

Pustila bom vetru

naj z mene odpihne

pepel ugaslih želja,

prah pozabljenih bolečin,

norost nepremišljenih obljub,

pretkanost namernih prevar,

bedo brezplodnih iskanj.

 

Dolgo bom stala

na prepihu.

Naj postrga in odnese

z utrujenih udov,

skozi čas nabrano,

dušečo pajčevino,

zven trnastih besed.

 

Hočem živeti naprej

s čistim obrazom mladenke,

ki še verjame povestim

o dobrih ljudeh.


PROMAJA

Otvoriću

sve prozore, sva vrata.

Svući ću haljinu

lažne ravnodušnosti.

Pustiću vetru

neka oduva sa mene

pepeo ugašenih želja,

prašinu zaboravljenih bola,

ludost nepromišljenih obećanja,

lukavost namernih prevara,

bedu bezplodnih traženja.

 

Dugo ću stati

na promaji.

Sa umornih udova

neka mi sastruga i odnije

kroz vreme sakupljenu

gušeću paučinu,

zvuk bodljivih reči.

 

Hoću živeti dalje

sa čistim licem omladinke,

koja još uvek veruje pričama

o dobrim ljudima.

 

Komentiranje je zaprto!