hvala Hope, Igore,Danja..velika mi je čast i radost

:) hvala zauvek tvoja, velika mi je čast i radost

hvala spominčica, velika mi je čast i radost

hvala Aleksandra, velika mi je čast i radost

hvala Ana, velika mi je čast i radost

hvala ajda, velika mi je čast i radost

zelo kompleksno, potrebno večkratno branje :)

hvala Matjaž, lepo pozdravljen :), radujem se čitanju i velika mi je čast..svaku i svačiju pjesmu treba pažljivo i više puta pročitati da bismo jedni kod drugih pronašli one najsuptilnije slikovne i značenjske finese, one detalje koje zapravo čine poeziju..recimo klin u dlanu kao usud, Kristov, ljudski, pjesnički..na jednom mjestu se pretvara u pero, na drugom mjestu to pero je klin u dlanu itd.itd..pa i ovo posve ako bismo izdvojili iz konteksta Palestinac i Židov/ zagrljen sam sa sobom..u tom naoko izrečenom apsurdu vidim sretno nađenu sliku jedne višedecenijske pat pozicije među ljudima s teškom sudbinom razdora a ipak sve rečeno tako da je svedeno na doduše tragičan i pomalo apsurdan ali slikovit i mislim iznad svega ljudski način..premda je sve to u pjesmi ovoj u službi prikaza odnosa poezije i dobra s jedne strane i olajavanja i zla s druge..velika mi je čast i radost , prijatelju

Hvala Mensur tudi za komentar, ponuja redek vpogled v razmišljanje avtorja. Vsaka pesem, ki kliče po večkratnem branju je po mojem dosežek. Še posebej, če te ne spusti praznega :)

Matjaž

hvala Matjaž još jednom..samo nisam mogao odoljeti i iskoristiti priliku da skrenem pozornost na interesantnu, za pjesnike i ljude uopće, cijelu jednu metaforičku prizmu sa klinom/perom u ruci insistirajući kako to i nastojim u svojim pjesmama sudbinu/usud pjesnika tretirati važnom i interesantnom samo u onom obimu koliko je( a jeste punim obimom) sudbina čovjeka uopće..premda,naravno,svi znamo da mišljenje autora je skoro i nevažno, za samo djelo potpuno nevažne su namjere i stavovi naknadno izrečeni( kakve je banalne stvari, skoro pogrešne stvari o svome romanu Pedro Paramo rekao Huan Rulfo, gnjaveći o socijalno povijesnom aspektu svog romana koji je zapravo učinio jednu od rijetkih revolucija u književnosti..ne samo kao preteča tzv.magijskog realizma i činjenice da Markez po sopstvenom priznanju nije htio započeti pisanje legendarne Sto godina samoće dok nije naučio napamet svih 250 stranica koje je Rulfo napisao..nije rekao ništa pogrešno,jeste soc-povijesni roman u nekom okvirnom smislu ali kakve stilske i poetske novotarije i zaokrete i dragulje je donio književnosti to nije ni rječju pomenuo..uz pomenuti roman još desetak priča)pjesma ostaje za sva vremena da se sama brani i živi

hvala Lea, velika mi je čast i radost

ja strinjam se- pesem mora govoriti iz svojih ust - vendar vseeno potrebuje ozadje in ospredje. In tvoji komentarji so kontekst ne za to pesem, ampak za branje tiste, ki jo še nisi napisal :)

da, slažem se i velika mi je radost i čast zbog ovoj pjesmi Tvoje poklonjene pažnje i vremena..naravno, pa već sam to nekoliko puta i ovdje u nekim od svojih komentara rekao da pjesma može biti i povod razgovoru, inicirati na razmišljanja i ako može biti i nadahnuće za nove pjesme, moje poštovanje i zahvalnost, prijatelju

hvala Katarina, velika mi je čast, radost