bosonog hodaš

kroz kupine i paprat

tabanima gužvaš jetkane zemljovide

prisluškuješ travi i mravojedima

kad na njih položiš uho

kad pomirišeš kiticu cvijeća među jarbolima stabala

na groblju naranči

zaranjaš u govor rijeke

mekoćom trepavica i zjenica

nabreklim bradavicama

bijelo oljušteno kamenje dodiruje tvoju sipku bijelu kožu

u zalizanim zlatnim čamcima kaskade spuštaju sunčane zrake

koje se hvataju među proreze prstiju

kad se dotiču jagodicama

mimike golih tijela

što leže na izgaženim ležaljkama

oblaci plaču dok pred vesla gora

ispuštaju maglice u jutenim vrećama

pralje s modrim pregačama

luže rublje i vješaju ga

na tornjeve zvonika

što se gube na rubovima horizonta

večer se para iza zdenaca

otvorenih usta

dok vrčevi zalijevaju zalazeća sunca

Jure Drljepan (JUR)