jednom rječju
(eliza je otišla
pet lastinih imena daleko
od gnijezda u našem potkrovlju
i jutros zaronih lice
u njezin crveni džemper
žmureći kao jagodicama
kad se dodirnu trešnje

u sjećanju
na staroj slici avlije)
kao da je nijemo dijete
Jednom kratko izgovorilo suzu
.
.
.

manje poznate riječi i izrazi

avlija - dvorište

pet lastinih imena - veliko područje
toliko veliko da na njemu živi pet naroda
od kojih svako ima svoje ime za lastu

jecaj - pet slova,  pet lastinih imena
pet jagodica tj. pet vrhova prstiju na ruci
za svako slovo po jedan vrh

jecaj - pjesma koju neko žmureći ili slijep
vrhovima prstiju čita kao bolni, neartikulirani zvuk
sa usana nijemog djeteta, u sjećanju, na staroj slici
u stapanju

jecaj - suza na jeziku i grlu zanijemjelog

pjesma - stvar koja se svidi nekolicini osoba
(maksimalno tri)

pjesma - besmislena, nerazumljivo izražena želja
za razgovorom, gesta slična onoj gdje je čovjek
u miloševoj pjesmi cipelom parnuo mermernu stepenicu
u znak da neće trajati vječno
svijest o samoći
i srčani izraz njenog neprihvatanja
pobuna

jecaj - testament
testament čovjeka
testament pjesnika
testament civilizacije

pjesma - most između istine i razuma
gdje mostari za prolaz uglavnom traže srce

kompromis - pjesma koja se svidi
većem broju od tri osobe

pjesma - zamišljeni ideal, tvorba nijemog
koju može osjetiti onaj koji je slijep
idealno zamišljen odnos nijemog i slijepog
u jednoj osobi
ili dvije osobe koje se vole

pjesma s objašnjenjem - jecaj nad nedemokratičnošću poezije
i nemogućnosti njene masovne upotrebe i valorizacije

pjesnik - loš čovjek, štetočina, ludak koji se smiješi
kad zapjenjeni misle, kad zapjenjeni misle
da je ljut i nesretan, smiješi se i ljubi svoju muzu
umaženu, najnježniju, najosjetljiviju...
iza pet gora, iza pet mora i pet lastinih imena
i sve je ovo gore...iznad mene
iznad ove rečenice, iznad izrecivog
između riječi i njihovih značenjskih sjena
pjesma

nevidljivi, neprepoznatljivi
osmijeh
(stanje pjesničkog duha)

Mensur Ćatić