
samo prozirne dirke klavira
na asfaltu rasute slutim
i s mosta žmureći
razljevena svjetla
kao da srna
ranjena u njušku
pije vodu
u rijeci
rasplakan grad
i jednom kad ove kiše
u vrelim lokvama stanu
ostavićeš oblake u njima
zanjihane
u predvečerje
u mojim očima akvarel
sama ćeš doći
da gledaš
sunce
koje si na bosim
nogama odnijela
hvala Svit, hvala Vam za divne riječi i razumijevanje..moj otac je svojevremeno služio vojsku u Mariboru, tri godine skoro i za to vrijeme je naučio slovenački, eto, moj otav je znao govoriti slovenački ali sada nije živ..no, i bez toga, iz poštovanja prema svima vama ovdje koji ulažete trud da biste razumjeli moje i pjesme drugih kolega koji ovdje ne objavljuju na slovenačkom, ja se trudim dostojno i jednakom mjerom uzvratiti tu predivnu pjesničku pažnju i susretljivost u druženju i svakodnevno naučim ponešto tako da sve lakše i sa sve većim uživanjem i poštovanjem čitam pjesme na slovenačkom..komentari i razgovori su uvijek dobrodošli i mogu pomoći da se ljepše družimo i bolje razumijemo, ovo je divna pjesnička oaza i ne bismo smjeli dopustiti sitnim nesporazumima i nerazumijevanjima da nam to kvare..moje najiskrenije poštovanje i zahvalnost
hvala Brundo, velika mi je čast i radost
hvala Matjaž, velika mi je čast i radost
hvala ajda, velika mi je čast i radost
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Mensur Ćatić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!