Ostat će koraci moji oslikani

u kaldrmi onoj

po kojoj stoljeća gaziše

slušala je koraka

bezbroj

otiske teških tragova

 cipela i njihovih gospodara

I svake njihove brige

Umorila se i kaldrma

od gaženja onih

koji pogled upiru samo u visine

kao da im je mizerno

I pomalo djetinasto

zapitati se šta

(ili da li )

 osjeća

kaldrma suha

Pa zašto i ja

ova sama

u aroganciji svojoj

mislim da će

Ipak

zapamtit otisak koraka mog

Možda jer

 još znam gledati dole

osjetiti stid

dok bosih nogu

trošim kaldrmu staru

sadija