Noću se budi strah
i plaši duboke reke
kojima tečemo
istim tokom,
istim odjekom
želja i snoviđenja
od bola
presavijenog tela,
hvatajući dah
usnama priznanja, bez srama,
nemoćnim, prkosnim pogledima
preko ramena Trenutka
u kom doživimo
sva godišnja doba.
Poslano:
14. 10. 2011 ob 12:55
Spremenjeno:
14. 10. 2011 ob 12:57
Ma ODLIČNA je : )
Lp, Marko
Poslano:
14. 10. 2011 ob 13:50
Spremenjeno:
15. 10. 2012 ob 18:58
Hvala!
Lp
Vertigo
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vertigo
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!