
Noću se budi strah
i plaši duboke reke
kojima tečemo
istim tokom,
istim odjekom
želja i snoviđenja
od bola
presavijenog tela,
hvatajući dah
usnama priznanja, bez srama,
nemoćnim, prkosnim pogledima
preko ramena Trenutka
u kom doživimo
sva godišnja doba.
Ma ODLIČNA je : )
Lp, Marko
Hvala! ![]()
Lp
Vertigo
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Vertigo
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!