dvoličnost i lukavost
nisu ti u zipku dani
pa te spotiču
i pokušavaju da unište
sve što voliš

sav tvoj ponos
širinu i blagost duha
tretiraju kao smeće
kao otrov za okoliš

mušica dvojbi
u srce polaže
jajašca svome crvu
od savršenosti kruha
izboriti možeš
samo mrvu

sad tapkaš na mjestu
a pod plućnom mrenom
reži crni ris
list po list svoje sudbe
odlažeš
u zgužvan spis

smisao postojanja tražiš
stružeš bjelinu
svoje kože
i s nekog ruba
misli glupe

prihvatit ne možeš
da si na svijetu
samo zato
da ti vječnost strune
na dnu grobne rupe
 

Jure Drljepan (JUR)