A kamenje
Kao znamenje na grudima kolumbijskih pukovnika
Otplakano i očvrslo nepravdom
Ponizni svjedok krika samoće
Tih kao marama crnih nježni vapaj na vjetru
A kamenje
Da, kamenje
Kao dobovanje kestenja po limenim kavanskim stolovima
Bezobrzirno brzo, učahureno
Kad i samoubica prije posljednjeg čina
Diže ruku da zaštiti glavu
Da, kamenje
Što se kotrljalo za tobom dok si odlazila
U prostoru koji se trudio suziti trotoarom
Suziti
Ne bi li tako manje kamenja
Razbilo ono što je od nas ostalo
Poslano:
09. 10. 2011 ob 13:50
Spremenjeno:
24. 12. 2011 ob 13:13
HVALA SVIMA
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Edin
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!