Sjećanja opisuju krug oko mene,
Neprekidna putanja prošlih misli
Gdje im je boravak postao pretjesan.
Ne volim ograničenja u kojima je
Rastopljeno nebo u okvir moralo stati,
I mene zakasnjelu, nije stiglo natkriliti.

Histerično vrijeme u doba punog mjeseca
i teatralan naklon sjenke uz pratnju vjetra
Opravdanje je za strah koji navire u valovima.
A ja se ne plašim istine, eto, ma koliko ona rogata bila.

Nenastanjenu noć, u koju zađe sumnja
Porodit će jutro puno gorkih nedoumica.
I teško će me jedna od njih mimoići
Jer sam svratište svim tugama na proputovanju.

Nemam se nečim posebnim pohvaliti,
Bezgrješne su u meni samo zablude,
Posrnule želje usmjeravam prema nadi
Odoljevajući naletima drskih grabljivica.

Tek, s vremena na vrijeme, kad ostanem sama,
Bol me mučki presjeca s lijeve strane grudi,
Ondje, gdje mi se majka slučajno nažuljala
Kad me je, u utrobi svojoj, s ljubavlju nosila.

Danja Đokić