Okular (Brundo)

Nihče ne zna poimenovati jutra
ko je zgnetlo njeno vas

toda svetovna javnost je enotnega mnenja
da si teh juter ni mogoče niti zamišljati
dokler vsa dejstva ne bodo razkrita.

Ona, ki pa je ušla iz vagona
je videla.

Njena pamet, ki zdrobljena
visi z drevesa
in si ne upa dol

je videla

kako so vklenjena zrkla

vlačili za lase

skozi tunele smeha

in vanje streljali z minometi

in vanje metali nože
in vanje pljuvali.

Videla je smrt okrogle oblike

kruh brez rok

in jamo, ki je v dolgem loku tuljenja

bruhala smrad.

Njena maloletna pamet

od takrat gori

na veliki rdeči ploskvi

se ne premakne za centimeter

spi po cele dneve

in se v sanjah spominja

nožev brez ran

vratov brez obrazov

krvave meglice
lebdeče nad njeno vasjo

in ne more dihati
ne more se smejati

niti brezna ust na svojem obrazu
ne skuša zapreti.

Okular

Niko ne zna imenovati to jutro

kad je zgnječeno njeno selo

ali svjetovna javnost je složna u mišljenju

da takva jutra nije moguće niti zamišljati

dok se ne razotkriju sve činjenice

a ona, što je pobjegla iz vagona

je vidjela.

Njena pamet, što razmrvljena

visi s drveta

i koja se ne usuđuje spustiti dole

vidjela je

kako su okovane oči

vukli za kosu

kroz tunele smijeha

i u njih pucali minobacačima

gađali ih noževima

i pljuvali po njima.

Vidjela je smrt okruglog oblika

kruh bez ruku

i jamu, što je u dugom luku urličući

bljuvala smrad.

Njena maloljetna pamet

od tada gori

na velikoj crvenoj plohi

niti za centimetar se ne pomjeri

danima spava

i kroz snove se prisjeća

noževa bez rana

vratova bez lica

krvave izmaglice

što nad njenim selom lebdi

i ne može disati

ne može se smijati

niti ne pokušava zatvoriti

bezdan usta na svom licu.