Vaša poezija Danja je rijetka. Ne sreće se svaki dan takva zrelost iskaza, ma kako se nekome "sviđala" ili ne ta zrela nježnost ženska i prisutnost, konstantna, potrebe za nježnosću, neutažene. Više od te, lirične, osjetnosti, je vaša poezija. Promišljena je ona distanca od ovoga svijeta, dobro promišljena. U svakoj pjesmi imate tu primišljenost. I ovdje je "usnula prevedena preko zabluda u panici" poetika ne samo odraz ili atmosfera, već dubina proživljenog. Ono što poeziju čini velikom. Iskustvo sebe u odrazima.

Markes ima jednu majstorsku pripovjetku o "Erendiri i njenoj bezdušnoj babi". I tamo se usnule prevode preko zabluda u panici.

Uživanje je šitati vaša dostignuća u izrazu.

Pozdrav

Postovani Lokativ, najiskrenije se zahvaljujem na ovim prelijepim, prelijepim rijecima o mojoj poeziji. Sto autor moze vise pozeljeti od ovoga, od toga da se ono sto napise svidi i drugima, makar u nekom segmentu, da se pronikne u ono sto autor zeli reci, naglasiti, iskazati....jako sam sretna i pocascena ovim Vasim komentarom i najiskrenije se zahvaljujem, od srca...

Sa istim uzitkom citam i Vase stihove i smatram Vas sjajnim, sjajnim pjesnikom

Pozdrav i Vama

oduševio me je lokativov komentar..da, Danja je naša bosanska Šimborska, bosanska Marianne Larsen..to što knjige sa tvrdim koricama izdaju navalentni poludaroviti mediokriteti koji muzu državu ili neke druge podesne fondove nema veze s pravom,istinskom Poezijom koju Danja piše na radost istinskih ljubitelja Poezije, onih koji znaju čitati..ali šta da se radi evolucija je izabrala njih..poštovanje vama oboma

Hvala Mensure, od  srca, na ovim prelijepim, prelijepim rijecima, ne znam koliko sam ih zasluzila, ali zaista godi cuti ovako nesto od maestralnog Pjesnika, (po meni najboljeg i najjaceg zivuceg pjesnika na prostorima ex YU, a i sire), kojeg izuzetno cijenim i postujem.

Zazirem od hvalospjeva u poeziji. A naši ljudi imaju običaj da i kamenje dižu u zvijezde. Ja najčešće pravim šegu od hvalospjeva. I maloprije sam u pjesmi NEŠTO O MRTVIMA sam sebe genijem proglasio.

Poezija je, htjeli to ili ne pjesnici, stvar afiniteta. Znam stotinu pjesnika koji nisu uspjeli tehnički nadvladati svoj izraz ali imaju po pokoju pjesmu koja je dotaknula "plavu nit". Koliko zvijezda na zvjezdanom nebu toliko pjesama čekaju da ih na srce privolimo. Toliko i pjesnika. Treba se u posljednjem odbijanju neistina demagoške svijesti privoliti svekolikoj raznolikosti i prihvatiti vrijednosti drugih.

Madaaaaaa........Potpuno se slažem sa Mensurom i stanjem, vrijednosnim, takozvane savremene književne scene na prostorima bivše Juge. Konstantno favoriziranje pojedinih autora, njihovih dijela, nije samo pokazivanje osnovnog neznanja svijeta i prirode, već i dobro osmišljeni, u interes uvijeni, mlitavi, petodnevi burek, kojeg od buđa pokušavaju zaštiti konstantnim hvalospjevima koje se graniče sa srednjevjekovnim inkvizitornim umom. Pa se sve drugo odbacuje. Naročito ono što i vrijedi. Strah je to da se ne izgubi novac, poezija sa tim nema ništa. A malo je, vrlo malo novca koji pritiše od poezije, pa i proze. S tim je i mitomansko uzdizanje jednog razlogom korumptivnog zadaha književne scene.

Nije da nema vrijednosti ono što drugi pišu već to nije jedina vrijednost, samo se ona, od njih samim, konstantno potencira.

I ništa ne brinite. Kad umremo svi će znati za nas.

jedva čekam da umrem,premda je tamo konkurancija puno veća..napisao sam pjesmicu o sebi kao Vitmen, zove se Skijaš iz Ruande, mislim to je pjesnik u svakom jebenom društvu,ako ne pjesnik, ja sigurno jesam 157- pjesnik u svojoj mahali, tak sam odgovorio nekima koji su me bestidno visoko rangirali..o,Bože, ja sam genije a niko,niko me ne razumije:)..a i proglašavao sam i ja svašta nešta..

SKIJAŠ IZ RUANDE

vidjeh:prošao je kroz cilj
sto pedeset i sedmi
i okrenuo se da vidi
nedokučivo oko sebe
i neizrecivo ovaj svijet
u njegovim očima crnim

sjaj
vrhove planina
koji se bijele

od ljudskih kostiju
skijaš iz ruande
iz domovine pjesnika

za kojeg su mi rekli
da ne postoji

za koju su mi rekli
da je nema



ROSINANTE

 

umaženo ljudsko dijete povlači
još jednu nerazumljivu crtu:
na bijelom papiru svemirskog nauma
ukroćen je još jedan divlji konj
i jaše, jaše jahač kleti

ove noći kad opet krećemo na put
i vasiona podmuklo ćuti
u juriš kovitlajuć sjajne prizme od riječi
po ugledu na kaligulu, ja
neprikosnoveni car svoje samoće
proglašavam te Poezijom, kobilo moja
ljubavi moja,  jedina moja, anđele moj



SVAĐA SA ŠERPASIMA

svađah se sa šerpasima
koji su tvrdili da je pred nama
dolina i neko selo
u kojemu su neki od njih
imali čak i svoje rođake
premda je bila jedna
miloševa pjesma
pretvorena u planinu
gdje su pobacali sve
moje stvari i knjige
i naprosto nestali




OSTAVŠTINA


dragi moji izopačeni
književnici i prerušeni
političari,pjesnici gnjavatori,evo
kad popijem čaj
ja ću izaći
i ostaviću vam svoje suosjećanje
naočale,definiciju suosjećanja
i svoj cigaršpic
...

nad svojom avlijom
s prazne ljuljaške komšijskog
djeteta pogled u nebo

TAČKA, TESTAMENT

prva linija obrane zla
bavi se isključivo poezijom
to je tačka gdje šejtan dobija
ili gubi bitku protiv čovjeka
sve ostalo su detalji

KRIVLJENJE

jako sam precijenio
ljepotu svojih pjesama
svoje skromno pjesničko biće
( rođeno u krilu žene
suzom i vatricom
iz njenih prstiju tankih
iskrivljenih)
od boli i studeni
...
ovo je posveta i priznanje
prijatelju, bratu i pravom pjesniku
glede poezije i svega
što smo zatekli: ti si u pravu