Nestašne obale

pred vratima je groza i mračak
i kvasac i avitaminoza: složen
u ladicu jecam tako jednosložan,
tako repat. kao ubran maslačak
nanizan na pustenu nesanicu:

gologlav i nesretan zidar
usidren na kuki bez vrata.
mornar bez obale, židov bez brata,
stoljeće i sat, bos vidar.

u zatiljku su svijećnjaci, sreća,
i prhka svojta. tamo su trube,
tamtami, crnci, silno slijepe žirafe:
savana, samoća, ugljarske kupe, voda,
prsobrani, svodovi, turci, sloboda. i krv!

dugom motkom crnu pozadinu mažem,
s metlom svojom vrištim, s lutnjom bdijem,
obzorje ljubim, lađe plaho snubim, lažem,:
do sunca, do vrhunca: kao kakva protuha,
kao prazno bure, kao  nespretno smušen idiot.

Jure Drljepan (JUR)