Selivka

zapreden v hlad
sem sanjal, da spim na snegu

ko sem se ovedel
da je zledenela rogovila na mojem obrazu
tvoja tankoprsta dlan

se nisem ozrl

brez besed sem poležal buden ob tebi
kot že toliko juter prej

brez besed razpršen v drgetavi skrivnosti
da prihajamo in odhajamo

kasneje sem se zalotil
kako v kuhinji pristavljam vodo za čaj

nato sem v tvojo skodelico pomakal vato
in ti ob odprtem oknu
z ustnic brisal tanke sledi
lastovičjega smeha

ki mi je vedno
zgolj s svojo neslišno prisotnostjo

preoblačil čas

Selica

zakukuljen u hlad

sanjao sam da spavam na snijegu

kad sam postao svjestan

da su smrznute rašlje na mom licu

tvoj tankoprsti dlan

nisam se okrenuo

bez riječi sam budan ležao kraj tebe

kao i toliko jutara ranije

bez riječi raspršen u drhtavoj tajni

dolazaka i odlazaka

kasnije sam sebe zatekao

kako u kuhinji pristavljam vodu za čaj

onda sam u tvoju šalicu namakao vatu

i kraj otvorenog prozora

s usana brisao tanke tragove

lastavičjeg smijeha

koji mi je uvijek

samom svojom nečujnom prisutnošću

preoblačio vrijeme.