Jutros je trebao umrijeti Svijet
na tvojim rastvorenim dlanovima
filovan riječima tuđeg jezika
obješen o oblak u odlasku
na neobilježeno stratište
(počivalište loših vijesti izranja
iz moždane kore mojih neuspjeha)

možeš me sasjeći srpom pri zemlji
iz korijena ću vaditi korjenje
tvoje riječi oblagati svojim viđenjima
i neću se čuditi ako u ogledalu
prepoznam tebe iz davnih dana
jer hodam tvojim tragovima
udišući zaborave danih obećanja
spajamo se sporama rasprsnutih
kometa dodirnutog svemira dok
ugrušak straha kola krvotocima

(tipična simbioza gubitnika
između sjetve i žetve)

Danja Đokić