povuci crnu svilu s bijelih vlasi

i ohladi nam snove

da možemo opet okusiti

slast i gorčinu

u tišini rođene buke

i nemoj zaboraviti

vino

karmine

i suze

da kroz tunel

ranjene i izgažene mladosti

možemo bez krila i slatkih riječi

ponovo kroz noć poletjeti...

i sletjeti na arhipelagu

prinuđenih poljubaca

kraj odsutnosti srca

u ćeliju bez rešetki

gdje dželati strasti

bičuju nadu i

vjernosti sijeku glavu

breza