Jednom
kada se dan povuče
u svoju senu
možda me čežnja naplavi
na obale tvog ukletog ćutanja.
Znam, ništa nećeš reći.
Dozvoli da te otmem
samoći, nemiru, tišini ...
da poližemo so naših suza,
da nahranimo se
sa dlanova iznenađenja,
da zajedno vratimo
let ptici,
boje nebu
i mir noćima.
Kako izjemno lepa pesem!!!!!! Ob potoku
Hvala Ob potoku!
Lp
Vertigo
Meni se tudi zdi pesem izjemno krasna in nekako paše v to moje otožno poletje.
Lp, Marko - Mezopotamsky
Čudovita pesem! Vse čestitke zanjo!
Lp Miša
Hvala Miša!
Malce zamujam z odgovorom, ampak nekatere od nas na Primorskem so močne strele pustile brez internetne povezave.
Lep pozdrav
Vertigo
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vertigo
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!