SUITA ZA POTOMKO ČEŠNJEVEGA MIRU

potegni črno svilo z belih las

in nama ohladi sanje

da bova znova okusila

slast in grenkobo

v tišini rojenega hrupa

 

pa nikar ne pozabi

vina

šminke

in solza

da bova skozi predor

ranjene in poteptane mladosti

brez kril in sladkih besed

znova poletela skozi noč..

 

in pristala v arhipelagu

prisiljenih poljubov

ob odsotnosti srca

v ječi brez rešetk

kjer rablji strasti

bičajo upanje in

obglavijo zvestobo

 

 

 

Suita za potomku trešnjinog mira

 

povuci crnu svilu s bijelih vlasi

i ohladi nam snove

da iznova okusimo

slast i gorčinu

u tišini rođene buke

 

i ne zaboravi

vino

karmine

i suze

da možemo kroz tunel

ranjene i izgažene mladosti

bez krila i slatkih riječi

ponovo kroz noć poletjeti...

 

i sletjeti na arhipelag

prisilnih poljubaca

kraj odsutnog srca

u ćeliji bez rešetki

gdje dželati strasti

bičuju nadu i

vjernosti sijeku glavu