Jama

vjetar se svake večeri budi u novom
labirintu, gdje mu nemirna djeca
na usta crtaju nezaboravke i vodu.

sunce se svake večeri budi u mreži
koju mu ptice i putnici pletu:
vreba na sjećanja, na ribe iz snova.

rijeka svake večeri ponire pod goru:
tamo stanuju očekivanja, tamo su
riječi oštrije od mjesečine, više

blijede nego bijele. kad se vjetar, sunce
i rijeka združe, nastane jama
u kojoj prometej tetoši svoj bijes .