Lidija, uvijek imaš mašte!
Kada sam napisala ovaj haikuid vizuelno sam u njemu vidjela čovjeka - stiješnjenog u uske okvire svoga tijela -moreuza - u prostranom i tihom svemiru (kao prolaz, kanal i vrata), za kojim uporno čezne svojim slanim suzama...

hvala za prispevk, vida