Forum
- Datum objave:
24. 01. 2009 ob 20:17 - Spremljaj
- Število komentarjev: 13
- Piše: Svit
- Ostale teme tega avtorja
- Prebrano 777 krat
NAMA - PJESNICIMA - Vida
Berem tudi " uveljavljene " literarne revije. Kot povsod, so dobre, boljše, ali pa čisto povprečne pesmi. Če bo temu portalu kdaj uspelo izrasti tudi v literarno vejo( mislim tiskano revijo) na drevesu slovenske poezije, bo ne samo iz svoje zakladnice že objavljenih pesmi, ampak tudi vseh, ki bodo še prišle, bil pomemben segment na obnebju pisane besede v našem prostoru.
To pravim zato, VIDA, ker pač nagovarjaš srenjo brez katere bi bil svet bistveno siromašnejši. Tvoja pesem je odlična, ni pamflet, ali slavospev, ampak Umetnina.
Se povsem strinjam s Svitom in hkrati ti, Vida, čestitam za ta mehek utrinek pesniške duše, ki bi svojemu otročiču, pesmi, rada odprla obzorja.
Kerstin
Biti pravi pjesnik je biti svemirski čistač-beskućnik, biti njegov prah i njegova zvijezda...koliko puta se razdvajati i opet sastavljati... i znati Ovdje živjeti...? Nije lako. Ja ne znam kako bih izdržala bez ovih bisera koji se kao iz zatvorene školjke iskotrljaju van?
- "visoke poezije"(kaj pa to sploh je?) - si napisala Kerestin. Da, što je uopće visoka poezija? Iza tih "visokih profesionalnosti" se često - ne uvijek, skriva lukavi ego koji je učen i čist... i za pozdraviti i diviti se, ali duša ne uzdrhti, ne osjeti se onaj tanjušni vjetrić malog čovjeka-djeteta kojeg svi nosimo u sebi, nad kojim se od njegove iskrene ljepote ovlaži naše oko. Imam pismo svoje tada četrnaestogodišnje kćerke koja je skrivajući se, pisala svome pok. ocu ...nema tamo rime niti poželjnog sloga,ali duša zatreperi, zaplače...jer poezija nisu riječi, ona je ono što titra između riječi. Hrvatski najveći pjesnik Tin Ujević je napisao: "Nisam li pjesnik ja sam barem patnik, i ponekad su mi drage moje rane..."
I zato je ovaj naš Pesem.si divaaaaan, jer otvara vrata svima i pomaže mnogima da prepoznaju da li su vođeni u pravom smjeru svoje duše; barem sam ga ja tako doživjela. Mnogo, mnogo mi je pomogao svojim ocjenjivanjem, ohrabrio me je da pošaljem svoje pjesme na JSKD koje je i objavio u reviji Paralele, pomogao mi je da zaživim kao pjesnica. Hvala mu.
Hvala oboma za potporu.
Llijep i svet ovaj nedeljni dan,
Vida
"visoke poezije"(kaj pa to sploh je?) - si napisala Kerstin. Da, što je uopće visoka poezija? Iza tih "visokih profesionalnosti" se često - ne uvijek, skriva lukavi ego koji je učen i čist... i za pozdraviti i diviti se, ali duša ne uzdrhti, ne osjeti se onaj tanjušni vjetrić malog čovjeka-djeteta kojeg svi nosimo u sebi, nad kojim se od njegove iskrene ljepote ovlaži naše oko. Imam pismo svoje tada četrnaestogodišnje kćerke koja je skrivajući se, pisala svome pok. ocu ...nema tamo rime niti poželjnog sloga,ali duša zatreperi, zaplače...jer poezija nisu riječi, ona je ono što titra između riječi. Hrvatski najveći pjesnik Tin Ujević je napisao: "Nisam li pjesnik ja sam barem patnik, i ponekad su mi drage moje rane..."
Povedala si bolje, kot bi znala jaz!
Kerstin
Lep večer :):):)!!! gs
Nekje vmes poTujemo, med svojo osnovo in tistim, kar bi nam življenje rado dalo.
Ali vsaj pokazalo.
In če to zapišemo? Je pesem? Visoka?
Kaj je pa potem nizko?
Hej, ustavi konje, Kočijaž!
LP Lidija
:)
Ja, Gabriel, ti obešenjak, ampak na Everest je treba najprej priplezati,
po možnosti brez kisikovih pomagal, da bi bila potem pesem povsem čista, to je IZVIRNA.
Pozdrav! gs
Ova tema je za zapetljati se! Everest je stvar ega a pjesma stvar duše. Svaki traži svoje!
Cijenm svakog pjesnika-umjetnika svoje duše jer tek danas prepoznajem kolika je cijena za to biti! - sam napisala u komentaru svitu,
ali cijenim i uspon na vrh ...evo da se pohvalim svojim usponom na Kilimandžaro - vjeruj da nije bilo lako, ali te slike neću nikada zaboraviti jer žive u mome srcu, kao i pjesma nastala ništa manjom mukom!
...i gdje smo? Ha,ha...u svojim slatkim mukama, bez konca i kraja...???
lp, vida
Pozdrav! gs
Uživaj!
Hvala i Kerestin!
Komentiranje je zaprto!