koje si nosila
kad smo komušali kukuruz
kad je bilo tvoje dvorište još popločano osmijesima
kad su šljive obilno rodile
u njih obučena donijela si mi
kavu i baklavu
sa dvije kocke osmijeha
tvoja kuća iz porculana je razbijena
opljačkana
u njoj više nema smijeha
oko kuće
zlobni psi lutalice zacrtavaju novo razdoblje
nove koridore
nove kantone
šljive plaču
a voda u starom bunaru oskvrnuta je krvlju
nosiš li još one dimije
samo to mi reci
pa mogu mirno na počinak leći