Šindrom odzvanjaju iskre kišne kapi
Na pojati sijeno ugrijano diše
Oguljene breze zagrlile šumu
Ornica se sija i mišćom miriše.

Zamračio oblak kružnicu vidika
Skrivena sakrila pod maglu proplanke
Još po koje stado šćućurenih brava
I čobanska frula što mami uzdahe.

Potok se sa kišom Županjici sprema
I otpalo lišće šapuće kroz rosu
Bistri se svodovi Turijaka smiju
Hajila rasplela svoju b`jelu kosu.

Na brdu mezarje opralo nišane
Zastaju riječi pjesniku dok piše
Duša u daljini kopni i umire
I još uv`jek pamti sve sandžačke kiše.

Amer