Raspuhali vjetrovi
S Proklete planine
Stručak have mirisne
Pa se opila cijela dolina
Od pijanosti raskrila
Svoja njedra šarena.

Suncem ljubljena
Nišku rastrgala
Pa biseri ibarski
Niz skute joj skakuću
Kroz čaršije se slivaju
Da ih pokupe
Mlade lijepe djevojke
Rogove da ukrase
Ganićke klisure.

Još medenicu da joj objese
Pa da nas povede
U prošlost daleku
Preko vakufa i begluka
Preko homara i pašnjaka
Srebrnih potoka
Poput čežnje i uzdaha
Za sofru da nas
Usjedne bogatu.

Da nam halvu bajramsku
K`o grumen zemlje
Pod rame podmetne
Nek` nam dovijeka miriše
Ovo naše malo
Zelene ponjave
Ispod Proklete planine.

Za druge jadna i čemerna
Za nas rodna i jedina
Raspukla sva zelena
Lijepa i mirisna
Stisnuta rukama
Marljivog seljaka
K`o kaplja na dlanu
Vječno čuvana
U emanetu naših djedova

Stasita i sazrela
Da jednom joj makar
Svih ovih v`jekova
Šaputanja saslušat`
I jednom makar
K`o u snovima
Pred njom zaplakat`
Sa njom zapjevat`
Za nju umirat`.

Emanetom poput zakletve
Posijana i zarasla
U naručju lijepe Hajile
Neka dov`jeka miriše
Ovo naše malo
Zelene ponjave
Ispod proklete planine.

Amer