Pognute glave
Stari Ilijaz
Priču prepričava
Kroz stisnute zube
Riječi izviruju
Oprezno prolaze
S osjećajem straha
Prezira i mržnje
Još i sad ponekad
Ojadi mu snove
Sjena dželata
I krici užasni
"Glavu dole...
Glavu dole, balijo"
Da ne vidiš
Da ne čuješ.

Zastane tako
Pogleda duboka
Sjećanja naviru
Duša mu se smekša
Poneka suza
Lahko bi potekla
Al` je starac vješto
Skriva od pjesnika
Veli da se sjeća
Svih prljavih brada
I sad međ` rebrima
Osjeća udarce
Ponekad u tami
Jasno i sad čuje
"Glavu dole...
Glavu dole, balijo"
Da ne vidiš
Da ne čuješ.

Ako imaš sreće
Pod okriljem neba
Pa te zaborave
U gustoj koloni
Možda pustu želju
Doći do slobode
Ni visoki Vlašić
Spriječit` ne može
Pa te stisne tuga
Podig`o bi glavu
Da još jednom vidiš
Zelenu dolinu
Al` krvolok ne da
Boji se pogleda
"Glavu dole...
Glavu dole, balijo"
Da ne vidiš
Da ne čuješ.

Zavežljaj sjećanja
Možeš da poneseš
Malo gole duše
Ako im ne treba
I u oku pogled
Na krvavu zemlju
Na dugu kolonu
Klecava koljena
Učitelja Salka
I poštara Nazma
U dubokom jarku
Bez naših pogleda.
Uzdahom Fatihu
Dok krvnik ne gleda.
"Glavu dole...
Glavu dole, balijo"
Da ne vidiš
Da ne čuješ.

I tako je starac
Istisnuo r`ječi
Duboko iz duše
Prolio istinu
Posij`o emanet
Iz drhtave ruke
Pokazao patnju
I ljudsku sudbinu.
Posljednji je fildžan
Ispio do kraja
Pogled mu odlut`o
Zelenom dolinom
I ne čuje više
Psine kako laju
I ne čuje više
Krike što još traju
Drugačijih zv`jeri
Istog porijekla.
"Glavu dole...
Glavu dole, balijo"
Da ne vidiš
Da ne čuješ.

A pjesma k`o pjesma
Mrlja na papiru
Iluzija puka
Pjesnika što piše
Da krvavo doba
I opake zv`jeri
Zelenom dolinom
Ne protutnje više.
Rječi što ih čujem
Kroz stisnute zube
Gromovski parat će
Mnoga pokoljenja
Možda iskopnjelost
Nije sudba naša
Možda zadnje r`ječi
Nisu pusta želja:
"Glavu gore...
Glavu gore, balijo"
Da vidiš
Da čuješ
Da znaš
Da pamtiš.

Amer