PREVOD: Mezopotamsky: ČOVEK

I opet, na kraju je
vreme stalo.
U duši, tiho
čovek se nasmešio
i kao nestašno dete
protrčao kroz
žuto obojene trave jeseni.
Znao je, da sve umire,
ali znao je i to
da nije kraj svega.
Na licu njegovom
nije bilo slanih tragova tuge,
nigde nije bilo ni stene očaja.
U očima njegovim
blistalo je
toplo sunce života.

Marko Skok - Mezopotamsky

Komentiranje je zaprto!

Marko Skok - Mezopotamsky
Napisal/a: Marko Skok - Mezopotamsky

Pesmi

  • 03. 11. 2010 ob 03:53
  • Prebrano 819 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 450
  • Število ocen: 12

Zastavica