[font=Arial][/font]
Bilo je jutro,kad sunce dan budi,

kad selo oživi i srce poludi.

Bilo je jutro koje se pamti,

ne osmjehom na usnama-

već bolom u grudima.



Slušala sam radio i čula tvoj glas,

srce se raspjevalo ,

dok ne ću od spikera glas :

otišao je od nas....



Ljutnja i bol i pitanja sto,

tama na očima,

suze na licima...

nevjerujem rjećima,

jer sve je laž,

TI nikad nečeš otiči od nas.



Zar vidiš srce

koliko ljudi za tebe diše,

koliko nas boli u duši,

sad vjetar,sad sunce suze nam briše?



U pjesmi i srcu i dalje živiš,

zar vidiš srce,

da ostaješ s nama

da živjet češ VJEĆNO....

zauvjek u nama ♡

Vesnica