Da ti bar mogu sesti kraj nogu,
da ti upalim sveču na preranom grobu
gdje poljsko cvječe dom tvoj krasi,
gdje suza kane
i osmjeh tvoj sa slike otvara rane.

Zašto si otišao,zašto tako daleko?
Sad si tamo sa anđelima,
stvaraš nam preljepo nebo...
al daj se bar vrati za jedan dan,
po oproštaj,poljubac, suzu
i topao zagrljaj...

Iako nisi više sa nama
živiš u srcima i duši
u svaki tren dana...
jer srce nije kamen
Toše naš dragi...
...nek ljubav te naša i u raju prati.

Vesnica