Brzaci me nose
u svojoj okrutnoj igri,
peče me sunce
ljudske pohlepe,
žigoše me u svojoj nemilosti,
šibaju mi volju,
moju gordost piju,
teskobom me hrane,
love moju dušu,
i priznajem
slomiti me mogu,
samo nikad
ukrasti mi ne mogu
nemerljive dubine ljubavi
koje putuju kroz večnost
do nje,
koja u svom dečijem srcu
ima mene.