OPROSTI

Danas se bojim svojih usta,
zbog otrova u zubu tvog poskoka,
što sikće ispod kamena sredi prsa
i zguljenu kožu pod moj pazuh gura.

Danas su mi izrasli tvoji očnjaci i mogla bih gristi

zbog žene,
što se hladna njiše i nosi kaiš oko vrata,
dok pase san s dječijeg jastuka;
zbog mrtve majke Rukije, kojoj htjedoh odnijeti cvijeće
na nepostojeće celjske mezare,
i zbog sestre Beise, izgubljene negdje između polica polumračnih knjižnica,
i zbog svih bostonskih sinova, što biju žene
balkanskim šakama
i kroz zjene unuka muljaju ugledne očeve,
duboke, k'o bugarske vode,

o ja, danas bih gristi mogla

i zbog svih vještina nezamjenjivih ruskih doktora
i crnog inja sibirskih zima,
što se širi poljem moje raskrojene kože
pod kojom se guše aprilske šale
u mlakama kiše,
koje nikad više neće biti samo bezlične kapi kiše.

Danas se bojim svojih usta.
Puna su hrskavice sopstvenog uha.
Danas bih te, sred Tartinijevog trga,
i pjesmom ubiti mogla, ali čaj,
o, čaj
se hladi na terasi piranskog Teatra
i sunce se već kvasi u narandžastoj bonaci, ah, oprosti,
nemam vremena.

breza

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

breza
Napisal/a: breza

Pesmi

  • 18. 05. 2010 ob 12:22
  • Prebrano 962 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 555
  • Število ocen: 12

Zastavica