OPROSTI
Danas se bojim svojih usta,
zbog otrova u zubu tvog poskoka,
što sikće ispod kamena sredi prsa
i zguljenu kožu pod moj pazuh gura.
Danas su mi izrasli tvoji očnjaci i mogla bih gristi
zbog žene,
što se hladna njiše i nosi kaiš oko vrata,
dok pase san s dječijeg jastuka;
zbog mrtve majke Rukije, kojoj htjedoh odnijeti cvijeće
na nepostojeće celjske mezare,
i zbog sestre Beise, izgubljene negdje između polica polumračnih knjižnica,
i zbog svih bostonskih sinova, što biju žene
balkanskim šakama
i kroz zjene unuka muljaju ugledne očeve,
duboke, k'o bugarske vode,
o ja, danas bih gristi mogla
i zbog svih vještina nezamjenjivih ruskih doktora
i crnog inja sibirskih zima,
što se širi poljem moje raskrojene kože
pod kojom se guše aprilske šale
u mlakama kiše,
koje nikad više neće biti samo bezlične kapi kiše.
Danas se bojim svojih usta.
Puna su hrskavice sopstvenog uha.
Danas bih te, sred Tartinijevog trga,
i pjesmom ubiti mogla, ali čaj,
o, čaj
se hladi na terasi piranskog Teatra
i sunce se već kvasi u narandžastoj bonaci, ah, oprosti,
nemam vremena.
zbog otrova u zubu tvog poskoka,
što sikće ispod kamena sredi prsa
i zguljenu kožu pod moj pazuh gura.
Danas su mi izrasli tvoji očnjaci i mogla bih gristi
zbog žene,
što se hladna njiše i nosi kaiš oko vrata,
dok pase san s dječijeg jastuka;
zbog mrtve majke Rukije, kojoj htjedoh odnijeti cvijeće
na nepostojeće celjske mezare,
i zbog sestre Beise, izgubljene negdje između polica polumračnih knjižnica,
i zbog svih bostonskih sinova, što biju žene
balkanskim šakama
i kroz zjene unuka muljaju ugledne očeve,
duboke, k'o bugarske vode,
o ja, danas bih gristi mogla
i zbog svih vještina nezamjenjivih ruskih doktora
i crnog inja sibirskih zima,
što se širi poljem moje raskrojene kože
pod kojom se guše aprilske šale
u mlakama kiše,
koje nikad više neće biti samo bezlične kapi kiše.
Danas se bojim svojih usta.
Puna su hrskavice sopstvenog uha.
Danas bih te, sred Tartinijevog trga,
i pjesmom ubiti mogla, ali čaj,
o, čaj
se hladi na terasi piranskog Teatra
i sunce se već kvasi u narandžastoj bonaci, ah, oprosti,
nemam vremena.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
- 18. 05. 2010 ob 12:22
- Prebrano 998 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 555
- Število ocen: 12
