i pala je noć u jezero
potopila snove u zelene ruke
i premijesila misli u skrivene želje
koje se ne razvodene
kad ih obuhvati hladan tok
ne izblijede
kad se u dubinu potope
tako su intimne i strastne
tako su pregrešne i glasne
kad se na njih spusti nježnost
da zaboli
i dođe anđeo
na usne legne
poljubi me snažno
tamo gdje je tamno
pripije se uz mene
jezikom pleše
i slinu ispije
tako lijepo mi je
i dođe anđeo
na grudi legne
na njima se svije
ustima ih obvije
kao najljepšu bajku
i dođe anđeo
dahom vrat razbudi
krilima miluje bokove
i prije nego se jutro na prozoru ucrta
uzme me
svu
i u nutrini rijekom napiše ime
i rosom pokrije grozničavo tijelo