zaista, nijedna naša pjesma nije bila glatko zapjevana
nijedna odbačena priča pročitana s pravim naglaskom
sa nijedne moje slike nisu skinuli prozirni sloj plastike
na nijednom svježem kipu što si ga izglačao se nije zaustavio
otvoreni pogled
niko nije shvatio smisao novog performansa
i neku staru dramatizaciju je spalio prigodni zaborav
na pozornicu pripremljenu za novu tragediju
je pala pljesniva zavjesa
nikom se nije činilo vrijednim truda da očisti
ostatke zakuske od jučer
čak ni meni
naivno sam mislila da pišem pjesmu ...
bit će akvarel
trebat ću vodu
puno klorirane vode
zašto bih morala razumjeti o čemu govoriš
želim samo okvir
da u njemu ostanu barem tvoje ruke