Da li sam te kadar Željo napisati
U vremenu kobnom, razuma pomutnji...?
Jer kakve ću na te sad đinđuve dati
To se ne nazire nit’ u samoj slutnji.
Da l’ će biti kadra drhtava mi ruka
Krasti mesečinu dok još nije svela,
I kititi smelo oko tvoga struka;
Sunčeve dragulje redat’ preko čela?
Toliko si sreće do sada mi dala!
Kako te prehranit’ u vremenu sušâ,
Da mi budeš, Željo, vekovima stâla
Na dohvat pogleda zadivljenih duša?
U najvećoj suši gnezdo ti se plete;
I nije mi važno – kad se duša prene,
Te iz nje veselo slavuji polete –
Da l’ ću stvorit’ tebe, ili ćeš ti mene.
____________________________________________
Kadar / kadra: stara beseda, pomeni: biti zmožen, dorastel, dovolj
močen... skratka, biti kos nečemu.
Đinđuve: okraski
MAKI