u prozirnu pelenu umotaj me
bijela mati
hladno mi je i tvoja pomoć spasit će me
već davno se je iz tkanine sprala
zadnja nijansa nijeme boje
koja je pečatila tvoje zagrljaje
nisam te osjećala
kad me tvoj dah
premještao iz modrine u sivoću
nisam te vidjela
nisam te poznala
a tako sam te trebala
već bezbroj generacija me slamaš
sad kad me raščešljavaš
i na ledenoj četki
ostaje previše mojih vlasi
znam da si mi udomiteljica
znam da si mi sutkinja
znam da si mi sestra
pelenu ću tonirati sama
i nije potrebno
da njen odraz bude bjelina