ČOVJEČE,
a kuda, ako ne kroz špilju uha
u dubinu riječi,
kojom te dozivaju rođenja
u hram svetog očekivanja?
Kuda s mukom uspravnog hoda
preko glasnica vibrirajućeg mosta,
ako ne u raširene ruke, što nose
sjećanje na krilate pjesme.
Kuda s glađu zdravog droba,
ako ne do mlina zrelog žita,
kroz čestice bijelog oblaka,
što s prhkošću tragova svjedoči
da krv nije voda.
Kuda, u ovo gluho doba,
s mlitavom glavom na žili vrata,
zar preko sestre, preko brata,
preko majke, oca - do kolca,
među zidinama sopstvenog dvorca?
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
- 09. 02. 2010 ob 12:33
- Prebrano 1412 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 624
- Število ocen: 16
