Pred staklenim vratima si isprobavala visoke
pete
i poteze šminkom.
Ogledala si mrzila, jer su slike u njima bile preoštre.
U nabreklim njedrima jedva da si skrivala bradavice.
Lijepi dečki su te oduševljavali,
zato si gledala mimo njih.
To je uvijek palilo.
V grlu su im se skupljali žuljevi.
Približavali su ti se pedalj po pedalj.
Puštala si ih čekati u nedogled.
Stenjali su od tjeskobe namigujući prema tebi.
U školsku torbu si brižno slagala šminku
i za vrijeme odmora u klozetu mijenjala lice.
Prije povratka si sve temeljito obrisala.
Jednom se ulazeći u autobus
pred tobom spotaknuo skuštrani sanjar.
Ne bi ga ni opazila, da nisi pala na njega.
Sjeli ste na jedina slobodna mjesta.
Motrila si ga kutkom nenašminkanog pogleda.
Ustrajno je gledao kroz prozor.
Zaljubila si se, valjda, od iznenađenja.
Slijedeći puta ste se pozdravili sa „dobar dan“
a ti si se smrzla i nisi našla nijedne druge riječi.
Kroz prozor, kamo ste neprestano bili okrenuti, u vašim su se očima
smjenjivali odrazi bježećeg drveća, poplavljenih polja, glinenih
skulptura, drvenoga sita, grbina zgrnutoga snijega, obilazaka in
znakova za radove na cesti, slabo osvijetljenih smrečica i djedova
božićnjaka što pužu na balkone kuća, iza kojih je uvečer drhtala
udomaćenost pokretnih tijela.
U proljeće ste pokraj rijeke igrali badminton i hranili
labudove.
U ljeto te je poljubio iza starog sjenika.
Njegov jezik se zalijepio na tvoje nepce
kao povelika alga na stjenku akvarija.
Tvoja su usta izgubila rubove in razmazala se u očaj.
Tvoji bokovi su drvenili pod njegovim rukama
a srsi su te prelijetali, kad ti je dahnuo u uho.
U zimu se nisi udala, iako te je mamilo.
Bojala si se onog poljupca.
Miris jagoda zastruji s pozornice
kad dahneš u mikrofon.
I uvijek se začudim, kako tvoja precizno ocrtana usta
ne ostave nikakav otisak na čaši
kad nazdravimo premijeri.