
Gde stepenice vode
strme..
kraj kuće žute,
klupa stara
priče tajne čuva,
miris cveća u vazduhu,
na balkonu proleće
šapuće uzbuđeno,
šetam sama
korak usporim,
da upijem mirise
prošlosti,
da oživim smeh,
poglede skrivene,
drage
u pesmi radosti
šarenila
između drveća,
u travi mekoj,
što leluja cvet
u žbunu zelenom,
gde smo i po trnju gazili,
bol osećali nismo,
a vetar u krošnjama skrio se,
da kose nam uplete,
dok smo na stablu reči
urezali,
od sreće plakali,
voleli u očima kišu,
zrake u kapima zlatne,
a ljubav mirisala je kao
plodovi zreli i pesma.
Na krilima sjećanja na lijepo, daleko, bivše, najsretnije, nepovratno...
lp
Komentiranje je zaprto!