PREVOD: Kerstin: TA ZEMLJA
Kako da ikada ta zemlja
zadiše, zamiriše ikako drukčije
nego po mesu i kostima;
kako da zrak postane čist i blag
kad šume ne zaboravljaju
što skrivaju pod lišćem,
kako da njive i polja
zamirišu na pšenicu i djetelinu,
kad su nagnojene ljudskom krvlju.
Ko će odriješiti duše,
što kao čemerni oblak
nad tom zemljom plove,
a i kud bi mogle, na koji planet,
kad im je ta zemlja
sav svijet.
*
Pokupiš kosti
i uspomene
iz kolijevke od žica.
Složiš ih u maramu,
u krpu, uviješ u brazdu
uplakanog lica.
Nosiš ih u glineno
teškim rukama
presađuješ ih u crnicu,
u kanjon duše.
Među stijene i prah
sadiš svu onu djecu,
tuđu i svoju,
s lutkama i puškama
na tri naboja,
sve one majke
sa raskolačenim očima,
sve tihe starce
s krvavo sivim vlasima.
*
Iskipjela je vrela juha
iz ogromnog kotla.
U zagušljivoj pari su se
izlegla crna jaja
i pamet je uzela
svoj skromni kofer
i napustila taj svijet.
Taj svijet,
u kojem je ruka djeteta,
kao zaboravljena igračka
ležala na cesti,
taj svijet
u kojem se, u ognjenom zagrljaju,
zvonik i munara vatreno
zaklinju u sveto klanje,
taj svijet
u kojem su glave
postale lubanje,
a uspavanka
pjesma minobacača.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
- 15. 12. 2009 ob 23:12
- Prebrano 1122 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 310
- Število ocen: 8
