rastajemo se
niz vodu pod rebrima
negdje na putu
potonulē melodijē

nestajemo
još nas oponaša
pomijeranje gorā
blijedi krajolik
kao potrošeno vrijeme

negdje na našim
koracima prošlosti
već me zbunjuje
rezonancija dječjeg smjeha
cika i romor
deset minuta
do kino-predstave
jedne mladosti

da te barem nisam ljubio
ne bih povjerovao
da su bačene mreže
i da se ulov
već čeka na ušću
da su se oko jastuka
smirile vode i otpalo lišće
da pod kožom šutim
skamenjeno svanuće
i tihujem prerezanu misao

rastajemo se
preko neba se širi
korijen i cvijet

da te barem nisam ljubio
ne bih vjerovao
da je jesen uvijek
tako rano stizala
i tako brzo iskapala
suze i uspomene

mirkopopovic