
Napisao si toga ljeta: Ne zaboravi me
Kad porasteš, kad tajne sazriju
Kad si otišao kao ukleta pamtila sam
Smaragd tvojih očiju. Mali ptić u meni
Ponavljao je tvoje riječi: Zapamti me
I ja ću pamtiti tebe
Ostala sam brojati otkucaje tvoje krvi
Tajne tvojih ruku, odgonetati šutnju
U modrim gorama i pseudonim
Na tvome čelu. Skupljati nektar
U svitanja, u pamćenju tražiti
Toplinu tvojih riječi: Ako se jednom
Kad porasteš zaboraviš javiti zalud će
Uzdasi tvojih poljubaca čekati
Nešto što nikada neće doći
Mirko, hvala ti na podsjetniku koliko riječi mogu biti trajne i žive.
Lp,
Dinzli
Komentiranje je zaprto!