U zakrilju čerge
sunce se spotiče
o mjesečevu halju
koju pridržavam
čađavim rukama
dok vatrenim pogledom
skidam zalutale zvijezde
s izokrenutog romoneba.

Preko mosta
satkanog od želja
kozmos preskače
osmijehe zaostalog proljeća
gdje, na kruništu rijeke
s druge strane slapova,
zlatokosa izranja
iz vihorja sudbine.

Bacam odlomljeni kamenčić
s ogrlice nade
u lice ljubične zore
i s violinom na leđima
trčim za piskom vlaka
koji nestaje
u prašini od tuge
odnoseći moj prvi poljubac.

Ivan Gaćina